Lullyjev zamah završio je amputacijom

Svaki dirigent ima svoj ‘potpis’: neki crtaju krugove u zraku, neki pumpaju gore-dolje, a neki mašu toliko divlje da se čovjek pita kako itko drži ritam. Mark Twain se jednom našalio da je mnogo dirigiranja tek ‘ukrasno mahanje’.

No kod Jean-Baptistea Lullyja mahanje palicom imalo je vrlo stvarne posljedice. Dok je pred Lujem XIV. dirigirao Te Deum u čast kraljeva oporavka od teške bolesti, primijetio je da orkestar postaje nesiguran u tempu. Uzbudio se i počeo praviti goleme geste. Pritom je slučajno udario vlastito stopalo i napravio žulj. U to doba ‘batuta’ je često bila teški gudalo, a ne lagani štapić kakav danas zamišljamo.

Žulj se upalio. Po savjetu liječnika najprije su mu amputirali prst, zatim stopalo, a na kraju i cijeli ud. Pouka je jasna: dirigenti, pazite kamo zamahujete.