GREGORIJANSKI KORAL

Glazbene svađe nisu ništa novo. Pojavljivale su se u svakom razdoblju – i nije riječ samo o glazbenicima; katkad se uključe i Crkva i država. Malo je sporova, međutim, imalo tako oštrog arbitra kao onaj koji je planuo kada je oko 803. godine Karlo Veliki došao u Rim slaviti Veliki tjedan.

Car je poveo svoj zbor, a francuski su pjevači ubrzo počeli uspoređivati svoje pjevanje s rimskim crkvenim pjevačima – tvrdeći da pjevaju bolje i ljepše od Talijana.

Rimljani nisu bili impresionirani. Ustrajali su da njihova tradicija seže izravno do sv. Grgura te su Gala optužili da su izobličili i razvodnili pravo crkveno pjevanje.

Spor se toliko rasplamsao da ga je Karlo odlučio presjeći osobno. Pozvao je svoje pjevače i postavio jednostavno pitanje:

Je li voda iz izvora najčišća na samom izvoru ili nakon što je dugo tekla i pomiješala se s drugim potocima?

Naravno, odgovorili su: što bliže izvoru, to je voda čišća.

»Onda se vratite čistom izvoru sv. Grgura«, uzvratio je kralj, »jer ste očito pokvarili njegov napjev.«

Po povratku u Francusku Karlo je zamolio papu Hadrijana da pošalje dva pjevača obučena u autentičnom rimskom stilu. Papa ih je imenovao, a Karlo je jednoga smjestio u Metz, a drugoga u Soissons. Hadrijan je poslao i zborske knjige pripisane Grguru kako bi rimski učitelji – koji su i sami učili u toj tradiciji – mogli ispraviti francuske verzije. Karlo je potom naredio svim učiteljima pjevanja u kraljevstvu da uče kod tih redovnika i usklade svoje podučavanje i knjige s gregorijanskim antifonarom.