Dva boga, a opet ništa

Pijanista Vladimira de Pachmanna pratila je reputacija virtuoza i čistog ekscentrika — grimase, gestovi i nagle promene raspoloženja, sve u paketu. Posle recitala u Njujorku kolega mu je prišao da čestita i zatekao ga kako besno korača po sceni.

„Ach Gott! Ti Amerikanci — ne znaju muziku. Vraćam se u Nemačku. Ovde ne znaju ništa. Sviram kao jedan bog, a šta oni rade?”

Posetilac ga je pokušao umiri: „Da, da, gospodine Pachmann, svirali ste kao bog.”

Pachmann je odbrusio: „Kao jedan? Sviram kao **dva** boga — a oni ništa!”