Berliozov izmišljeni skladatelj

Lako je kritizirati—posebno kad je kritika zlonamjerna. Recenzent može u deset minuta rastrgati partituru koja je skladatelju bila deset godina najbolja misao, a mnogi »glazbeni kritičari« nemaju ni djelić znanja ili prirodne sposobnosti ljudi koje ismijavaju. Neki skladatelji znali su se braniti perom jednako dobro kao i notama. Među takvima su bili, primjerice, Hector Berlioz i Richard Wagner; obojica su voljela polemike.

Berlioz je bio i kritičar, pa je uživao zadirkivati slabije recenzente. Jednom im je postavio zamku kako bi razotkrio njihovu nestručnost. Napisao je vrijedno djelo pod naslovom Bijeg u Egipat, ali ga je na programu pripisao »Pierreu Ducreu«, navodnom skladatelju iz 17. stoljeća. Da bi sve zvučalo uvjerljivo, skladbu je napisao u starinskom stilu.

Kritičari su progutali mamac. Objavili su oduševljene članke o »važnom otkriću«, izmišljali povijesne detalje o Ducreovu životu i govorili kako će potražiti još njegovih djela. Kad je divljenje doseglo vrhunac, Berlioz je istupio i priznao da je skladbu napisao on—and da je Ducre postojao samo u mašti.

Nakon jednoglasnih pohvala, nisu mogli lako povući odobravanje. Berlioz je tako dobio djelo hvaljeno i istaknuto u javnosti—pozornost koju možda ne bi dobilo da se nije pojavilo pod maskom »drevne« autoritete.