Berliozov izmišljeni kompozitor

Lako je kritikovati—posebno kada je kritika zlonamerna. Recenzent može za deset minuta da iscepa na komade partituru koja je kompozitoru bila deset godina najbolja misao, a mnogi »muzički kritičari« nemaju ni delić znanja ili prirodne sposobnosti ljudi kojima se podsmevaju. Neki kompozitori umeli su da se brane perom isto koliko i notama. Među takvima su bili, na primer, Hector Berlioz i Richard Wagner; obojica su voleli polemike.

Berlioz je bio i kritičar, pa je uživao da zadirkuje slabije recenzente. Jednom im je postavio zamku da razotkrije njihovu nestručnost. Napisao je vredno delo pod naslovom Beg u Egipat, ali ga je na programu pripisao »Pierreu Ducreu«, navodnom kompozitoru iz 17. veka. Da bi sve bilo uverljivo, komad je napisao u starinskom stilu.

Kritičari su progutali mamac. Objavili su oduševljene tekstove o »važnom otkriću«, izmišljali istorijske detalje o Ducreovom životu i govorili da će potražiti još njegovih dela. Kada je divljenje doseglo vrhunac, Berlioz je istupio i priznao da je komad njegov—and da je Ducre postojao samo u mašti.

Posle jednoglasnih pohvala, nisu mogli lako da povuku odobravanje. Berlioz je tako dobio delo istaknuto pred publikom—pažnju koju možda ne bi dobilo da se nije pojavilo pod maskom »drevnog« autora.