Primadona 18. veka

Primadone imaju reputaciju za dramu, ali 18. vek je, izgleda, preterivanje pretvarao u sport. Jedna od najkapricioznijih sopranistkinja bila je Gabriella.

Kada je vicekralj u Palermu priredio raskošnu večeru i pozvao je kao počasnu gošću, ona je jednostavno ostala u krevetu i čitala. Kada je poslat glasnik da društvo čeka, poručila je da je “potpuno zaboravila” dogovor.

Te večeri je ipak nastupila u operi—ali je sve arije pevala sotto voce, gotovo šapatom. Vicekralj je poručio: neka peva punim glasom ili sledi kazna. Gabriella je prkosno odgovorila: “Može da me natera da plačem, ali ne može da me natera da pevam.”

Strpljenje vlasti je puklo. Poslata je u zatvor na dvanaest dana.

I tamo je na kraju pobedila. Sucima—od dužnika do razbojnika—priređivala je skupe zabave, plaćala dugove, gostila ih i pevala im svojim najšarmantnijim glasom. Kada je puštena, upravo su je ti ljudi ispratili uz ovacije.