Liszt o Mendelssohnu

Ova priča se “pripisuje” Franzu Lisztu, pa je najbolje uzeti je sa rezervom—posebno oštrije ubode. Ipak, dobro pokazuje kako je Liszt voleo da opisuje rivalstva.

Liszt tvrdi da je Mendelssohn jednom nacrtao đavola koji svira koncert u g-molu sa po pet čekića na svakoj ruci. Povod? Liszt kaže da je svirao koncert iz rukopisa i poneke odlomke, koji su mu delovali prejednostavno, “prepravio” po svom—što je Mendelssohna iznerviralo, jer navodno nije primao savete (za razliku od Šumana ili Šopena).

Liszt potom prepričava večeru u Parizu kod grofice de P. Mendelssohn je, zamoljen da svira, seo za klavir i iznenađujuće započeo Lisztovu Mađarsku rapsodiju br. 4—toliko loše da su se gosti, koji su je ranije slušali u Lisztovoj izvedbi, nasmejali. Mendelssohn se naljutio, improvizovao završetak i prešao na sopstveni Capriccio u fis-molu (op. 5), koji je odsvirao elegantno.

Kada je zatim od Liszta zatražio nešto “novo i upečatljivo”, Liszt je odlučio na šaljivu osvetu: najavio je Mendelssohnov Capriccio u svojoj koncertnoj obradi—i odsvirao ga odmah. Umesto besa, Mendelssohn se nasmejao, pregledao Lisztovu desnu šaku i našalio se da mu je jedina ‘odbrana’ bila da ga izazove na boks—ali posle tog pregleda odustaje. Nezgodan trenutak završio se u dobrom raspoloženju.