TEST PRERANE GENIJALNOSTI

Mladi Mocart možda nije bio najekstremnije čudo od deteta u istoriji, ali je bio jedan od retkih kome rana briljantnost nije splasnula. Njegov muzički razvoj rastao je – postojano i neprekidno.

O njemu su kružile razne „neverovatne“ priče i neke su sigurno bile preuveličane. Ali kad god bi Mocart ili njegovi roditelji nešto tvrdili o njegovim sposobnostima, on je to mogao i da dokaže.

Salcburški nadbiskup je imao moć da ozbiljnim pokroviteljstvom promeni budućnost muzike. Odbio je. Još gore: tvrdio je da je dečak prevarant i najavio da će ga „za dobro umetnosti i religije“ razotkriti.

Plan je bio jednostavan: zaključati dete u sobu s perima, mastilom, papirom i potrebnim tekstom i držati ga tamo dok ne napiše celu misu.

Mocart i otac su pristali – jer su znali da može.

Više od nedelju dana Mocart je ostao zatvoren, viđajući samo slugu koji mu je donosio obroke. Na kraju je nadbiskupu poslao završenu misu. Dvorski ansambl je isprobao delo, a nadbiskup naredio da se uvrsti u repertoar katedralnog hora.

I posle tog neoborivog dokaza, prelat ipak nije postao onakav pronicljiv i velikodušan pokrovitelj kakvog su Mocart – i istorija muzike – zaslužili.