Von Bülow kao politički govornik

Hans von Bülow nije mogao da odoli govoru—posebno posle koncerata. Na recitalima i orkestarskim večerima često je držao govore i nije se uvek zadržavao na muzici. Ponekad bi skrenuo i u politiku—ne uvek bez rizika.

Jednom prilikom nije mogao da se suzdrži: okrznuo je cara i otvoreno izrazio gađenje zbog smene kneza Bismarcka, koga je Bülow iskreno poštovao. Dve godine pre smrti Bülow se poslednji put pojavio kao vođa Filharmonijskih koncerata u Berlinu. Program je završen Beethovenovom “Herojskom” simfonijom.

Posle izvedbe ekscentrični dirigent je održao govor. Prekorio je Nemce što nemaju dovoljno duha da podignu spomenik Beethovenu—pa je to morao da uradi Liszt, Mađar. Podsetio je da je “Eroica” prvobitno bila posvećena Napoleonu, a da je Beethoven posvetu kasnije promenio u austrijskog kneza, pošto ga je Napoleon razočarao.

Zatim je usledio udarac: da Beethoven danas živi, rekao je Bülow, posvetu bi dobio čovek koji je za Nemce učinio najviše—“Beethoven politike”, knez Bismarck.

Nakon hvalospeva Bismarcku, Bülow je izvadio maramicu, obrisao prašinu sa cipela i napustio pozornicu—očigledna poruga caru koji je nedavno smenio Bismarcka i javno rekao da svako ko ne voli njegovu politiku može da otrese prašinu Nemačke sa cipela i ode.