Glazba plaćena po noti

Neki ljudi ne mogu odoljeti da umjetnost ne pretvore u matematiku. Netko je čak pokušao izračunati koliko su slavni glazbenici zarađivali po svakoj noti.

Priča ide ovako: Rossini je navodno “zaradio” osamnaest penija za svaku notu koju je napisao u operi *Semiramide*. Lijepo—dok se ne sjetiš da pjevač može proći još bolje. Svaki put kad je Adelina Patti pjevala *Semiramide*, govorilo se da dobiva petnaest penija po noti. A u *Luciji di Lammermoor*—gdje je u velikim trenucima nota manje—“La Diva” je, navodno, na najboljoj tarifi uzimala čak jedan šiling i devet penija za jednu jedinu notu.

Kod Paganinija matematika postaje sasvim luda. Na jednom koncertu u Parizu prihod mu je navodno iznosio 165.000 franaka za otprilike petnaest stranica violinske glazbe. Uporni račundžija to je pretvorio u devet šilinga i tri penija po taktu. Ako se podijeli po vremenu, ispada četiri šilinga i sedam penija za svaku četvrtinku (ili čak četvrtinsku pauzu), polovica toga za osminu, i tako dalje.

To je glazbeno knjigovodstvo dovedeno do apsurda. Nastavi li se ovako, netko će uskoro računati i cijenu svake note Gabrielove posljednje trube.