THE MUSIC BUT NOT THE FACE

Veliki skladatelji često su imali čelično pamćenje za glazbu — a sasvim ljudsko za sve ostalo. Rossini je bio poznat po tome da pamti lica, ali zaboravlja imena. Kad je susreo engleskog skladatelja sir Henryja Bishopa, odmah ga je prepoznao, krenuo s: »Oh, dragi gospodine…« i stao.

Umjesto da blefira, našao je najmuzikalnije rješenje: počeo je zviždati jedan Bishopov vlastiti zbor („When the Wind Blows“) kako bi pokazao da se sjeća čovjeka, iako mu je ime pobjeglo. Ako ti netko zviždi tvoje djelo u lice, to je kompliment s kojim se ne raspravlja.