Rituali kompozitora

Kompozitori često razviju neobične rituale bez kojih, navodno, ne mogu da rade. Haydn je verovao da ne može da komponuje bez prstena koji mu je poslao Fridrik Veliki, a papir je morao biti savršeno beo i vrhunskog kvaliteta. Gluck je najbolje pisao sedeći usred polja. Rossini je tvrdio da je najplodniji kada je „iznutra ojačan” dobrim vinom; on i Paesiello su rado komponovali u krevetu.

Sacchini je želeo lepu ženu pored sebe i mačke uokolo. Mozart je, navodno, mogao da piše odličnu muziku i dok igra bilijar ili kuglanje. Zingarelli se pripremao čitanjem Svetog pisma ili klasika, a Sarti je voleo pogrebnu tamu osvetljenu samo jednom svećom.

Beethoven je najbolje komponovao tokom ili odmah posle brzih šetnji prirodom. Cimarosa je voleo društvo brbljivih prijatelja, dok je Méhul, žudeći za tišinom, čak zamolio šefa pariške policije da ga zatvori u Bastilju — naravno, odbijen je.

Wagner je otišao najdalje: voleo je da se obuče u kostim doba i mesta radnje, tražio je apsolutnu tišinu, porodica nije smela u radnu sobu, pisma nije hteo da vidi, a obroke su mu dodavali kroz otvor na vratima.