Rituali skladatelja

Skladatelji često razviju neobične rituale bez kojih, navodno, ne mogu raditi. Haydn je vjerovao da ne može skladati bez prstena koji mu je poslao Fridrik Veliki, a papir je morao biti savršeno bijel i vrhunske kvalitete. Gluck je najbolje pisao sjedeći usred polja. Rossini je tvrdio da je najplodniji kad je „iznutra ojačan” dobrim vinom; on i Paesiello rado su skladali u krevetu.

Sacchini je želio lijepu ženu kraj sebe i mačke uokolo. Mozart je, navodno, mogao skladati i dok igra biljar ili kuglanje. Zingarelli se pripremao čitanjem Biblije ili klasika, a Sarti je volio pogrebnu tamu osvijetljenu samo jednom svijećom.

Beethoven je najbolje skladhao tijekom ili nakon brzih šetnji u prirodi. Cimarosa je volio društvo brbljavih prijatelja, dok je Méhul, žudeći za tišinom, čak zamolio šefa pariške policije da ga zatvori u Bastillu — naravno, odbijen je.

Wagner je otišao najdalje: volio se odjenuti u kostim doba i mjesta radnje, tražio je apsolutnu tišinu, obitelj nije smjela u radnu sobu, pisma nije htio vidjeti, a obroke su mu dodavali kroz otvor na vratima.