Ole Bull stavlja na crveno

Godine 1831. dvadesetjednogodišnji norveški violinist Ole Bull došao je pješice u Pariz: bez novca i bez preporuka, odlučan da ga netko čuje. U nekoliko dana ukrali su mu i odjeću i violinu. U očaju je čak razmišljao da skoči u Seinu.

Slučajni poznanik — pokazalo se da je to Vidocq, slavni detektiv — predložio mu je plan: otići u kockarnicu gdje se igra *rouge-et-noir* i stalno stavljati na crveno. Ole je posljednje franke stavio na »rouge« i dobio. Opet je odigrao — opet dobio — sve dok pred njim nije bila velika svota.

Bojeći se da će sve izgubiti, povukao se i promatrao: da je nastavio igrati crveno, možda bi osvojio bogatstvo. Ipak, okus dobitka bio je gorak. Prijatelju je napisao da je to bila »grozna radost« — užasno zadovoljstvo kad spasavaš sebe na tuđim gubicima.

S dobivenim novcem kupio je novu violinu i ubrzo je pozvan na privatni koncert, gdje je uspio privući pažnju čak i dok je Pariz obožavao Paganinija.