Rastreseni Beethoven

Koncentracija je supermoć za skladatelja—ali kod Beethovena se ponekad pretvarala u čistu rastresenost.

Dok je radio na “Pastoralnoj” simfoniji, jednom je ušao u restoran i naručio ručak. Posluga je kasnila, pa su mu misli odlutale natrag u skladanje. Kad je konobar napokon donio jelo, Beethoven ga je otpravio: “Hvala, već sam ručao.” Ostavio je novac na stolu i otišao—kao da je zaboravio da nije pojeo ni zalogaj.

Prijatelj mu je potom poklonio plemenitog konja. Beethoven je učinio ono što bi svatko: nekoliko puta je jahao po gradu. Zatim je zaboravio da konj postoji i vratio se hodanju ili kočiji.

Njegov sluga, međutim, nije zaboravio. Vidjevši da gospodar više ne pita za konja, tiho ga je prisvojio: smjestio ga je u staju, uredno plaćao račune (da Beethovena ništa ne podsjeti) i povremeno ga iznajmljivao—novac je završavao u njegovu džepu.