Tvrdoglavi skladatelji

Velike skladatelje često zovu “tvrdoglavima” jer odbijaju pisati po ukusu svog vremena. Ponekad je ta tvrdoglavost upravo ono što štiti djelo: publika zna biti kratkovidna, kritičari griješe, a prava inovacija obično dolazi prerano.

No postoji i srednji put—male praktične izmjene koje ne srozavaju umjetnost, ali izvedbu čine mogućom. Kad skladatelj to ne vidi (ili ne želi vidjeti), cijena može biti stvarna.

Schubert je jednom imao priliku dobiti poželjno mjesto opernog dirigenta. Novac mu je bio prijeko potreban. Da bi dobio posao, morao je skladati i dirigirati određenu glazbu na zadovoljstvo uprave. Ali partitura je bila toliko teška da jedan odlomak nije prolazio na probama. Zamolili su ga da ga prilagodi pjevačima.

Schubert je odbio. Nakon dvije probe problem je bio još veći, a na generalnoj probi sve se srušilo baš na tom mjestu. Upravitelj je ponovno zatražio izmjene. Schubert je zalupio partituru i viknuo: “Ne mijenjam ništa!” I otišao—a s njim je otišla i prilika.