Muzički akcenat na sudu

“Takt” i “akcenat” mnogim učenicima su kamen spoticanja—pa zamisli kako je to objašnjavati na sudu.

Godine 1833 u Engleskoj se vodio spor zbog kršenja autorskih prava, a kompozitor Cooke pozvan je kao stručni svedok. Advokat ga pritisne: “Kažete da su ove dve melodije iste, a ipak različite—šta to znači?”

Cooke objasni: note su iste, ali se akcenat pomera—jedna verzija je u dvodobnom, druga u trodobnom taktu, pa naglašene note padaju na druga mesta.

“Šta je muzički akcenat?” upita advokat.

Cooke mrtav‑hladan: “Moja cena za čas je jedna gvineja.” Sudnica se smejala.

Kad je morao da odgovori, dao je sjajnu analogiju: muzički akcenat je naglašavanje, isto kao kad u govoru naglasiš određenu reč. Zatim je to demonstrirao uvredom—pomicanjem naglaska u rečenici “Ti si magarac”—da pokaže kako akcenat menja efekat. I još doda da će porota to sigurno potvrditi.