AN INTERRUPTED CONCERT

Paganini nije imao samo tremu—imao je pravu paranoju. Bio je ponosan, sumnjičav i uvjeren da bi ga drugi violinisti (ljubomorni na njegov ugled) mogli doslovno pokušati ubiti. Engleska mu je zato bila posebno odbojna.

Ali jedna stvar bila je jača od straha: novac. Kad su ga zvali u Francusku, oklijevao je—dok nije čuo koliko može zaraditi. Pohlepa je pobijedila.

Jedna londonska epizoda nije mu pomogla. Usred briljantnog koncerta, ugledan građanin ustao je, okrenuo se publici i održao improvizirani govor: Zašto trošite gvineju da slušate ovog jadnog nadriliječnika koji zna samo izvući zvuk iz drvene kutije s mačjom strunom? Dajte novac siromasima! Pogledajte tog velikog šarlatana—kao vrag je i smije se dok vam sprema novac u džep! Vi ste budale!

Paganini je čuo „vrag”, vidio „ubojice”, uspaničio se i pobjegao—prije nego što je dvorana shvatila što se dogodilo, on je već bio na putu za Manchester.