Liszt: oluja na sceni i dobrotvornost

Franza Liszta nazivali su “Paganinijem klavira”, a svedoci njegovog vrhunca tvrdili su da se uzbuđenje ne može opisati. Drugi virtuozi—Hummel, Herz, Thalberg—osvajali su publiku sjajem, ali Liszt je dodao nešto ređe: intelekt, maštu i poeziju, spojene sa gotovo bezgraničnom tehnikom.

On nije samo “svirao”; osvajao je salu. Na scenu bi stupio poput generala, strgnuo rukavice, pročešljao kosu i napao dirke kao da su bojište. Publika—u pričama posebno žene—navodno je gubila kontrolu: nakit se bacao na scenu, ljudi su padali u nesvest, jurili do ivice, čak se i prepirali oko puknutih žica klavira kao trofeja.

A isti čovek znao je biti zapanjujuće velikodušan. Kao što je Jenny Lind bila simbol dobrotvornosti među pevačima, Liszt je to bio među pijanistima. Kada je Dunav poplavio i na hiljade Mađara ostalo bez doma, Liszt—tada u Italiji—požurio je u Beč i započeo niz dobrotvornih koncerata. Dva meseca je gotovo neprestano svirao, usmeravajući novac u pomoć sunarodnicima. Brojke u zapisima su ogromne; bez obzira na tačan iznos, obrazac je jasan: slava mu je bila i sredstvo da pomogne, ne samo da zaslepi.