Liszt: oluja na pozornici i dobrotvornost

Franza Liszta nazivali su “Paganinijem klavira”, a svjedoci njegova vrhunca tvrdili su da se uzbuđenje ne može opisati. Drugi virtuozi—Hummel, Herz, Thalberg—osvajali su publiku sjajem, ali Liszt je dodao nešto rjeđe: intelekt, maštu i poeziju, spojene s gotovo bezgraničnom tehnikom.

On nije samo “svirao”; osvajao je dvoranu. Na pozornicu bi stupio poput generala, strgnuo rukavice, pročešljao kosu i napao tipke kao da su bojište. Publika—u pričama posebno žene—navodno je gubila kontrolu: nakit se bacao na pozornicu, ljudi su padali u nesvijest, jurili do ruba pozornice, čak se i prepirali oko puknutih žica klavira kao trofeja.

A isti je čovjek znao biti zapanjujuće velikodušan. Kao što je Jenny Lind bila simbol dobrotvornosti među pjevačima, Liszt je to bio među pijanistima. Kada je Dunav poplavio i tisuće Mađara ostalo bez doma, Liszt—tada u Italiji—požurio je u Beč i započeo niz humanitarnih koncerata. Dva mjeseca je gotovo neprestano svirao, usmjeravajući novac u pomoć sunarodnjacima. Brojke u zapisima su goleme; bez obzira na točan iznos, obrazac je jasan: slava mu je bila i sredstvo da pomogne, ne samo da očara.