Tvrdoglavi kompozitori

Velike kompozitore često nazivaju “tvrdoglavima” jer odbijaju da pišu po ukusu svog vremena. Ponekad baš ta tvrdoglavost čuva delo: publika ume da bude kratkovida, kritičari greše, a prava inovacija obično stiže prerano.

Ali postoji i sredina—male praktične izmene koje ne obaraju umetnički nivo, a izvedbu čine mogućom. Kada kompozitor to ne vidi (ili neće da vidi), cena može biti realna.

Schubert je jednom imao šansu za poželjno mesto opernog dirigenta. Novac mu je bio preko potreban. Da bi dobio posao, morao je da napiše i vodi određenu muziku na zadovoljstvo uprave. Njegova partitura je, međutim, bila toliko teška da jedan odlomak nikako nije prolazio na probama. Zamolili su ga da ga pojednostavi za pevače.

Schubert je odbio. Posle dve probe problem je samo rastao, a na generalnoj probi sve se raspalo baš na tom mestu. Upravnik je ponovo tražio izmene. Schubert je zalupio partituru i viknuo: “Ne menjam ništa!” I izašao—a sa njim je izašla i njegova prilika.