Divlji život Williama Vincenta Wallacea

William Vincent Wallace—skladatelj lagane, popularne opere *Maritana*—živio je život koji zvuči kao pustolovni roman.

Rođen u Irskoj, rano se oženio. No već na bračnom putovanju supruga je postala ljubomorna zbog pažnje koju je pokazivao njezinoj sestri, koja je putovala s njima. Par se razdvojio i nikada se više nije susreo.

Potresen tim prekidom, Wallace je otplutao u Australiju i živio u surovom “bushu”. U Sydneyju su poznanici otkrili da čovjek kojeg su smatrali običnim doseljenikom zapravo svira violinu izvrsno i da je pravi glazbenik. Vijest je stigla do guvernera kolonije, koji je inzistirao da Wallace održi koncert. Koncert je bio velik uspjeh, a guverner ga je nagradio sa sto ovaca—što je tada bilo svojevrsna valuta kolonije.

Wallace je kasnije otišao na Tasmaniju i jedva izbjegao smrt; zamalo su ga zaklali da bi nekome priredili “praznik”. Drugi put život mu je, romantično, spasila kći poglavice. Potom se ukrcao na kitolovnu plovidbu, doživio brodolom i preživjeli su samo on i još trojica. Sljedeće je otputovao u Indiju, gdje je svirao na raskošnim dvorovima nekoliko knezova, a zatim u Južnu Ameriku, koju je prešao polako ali sigurno—na leđima mazge. Stigao je u Sjevernu Ameriku i naposljetku u London, s lijepom svotom zarađenom koncertima.

U Londonu je 1845. prionuo pisanju opere *Maritana*. Uspjeh je bio toliki da su uslijedila i srodna djela. Kad mu je počeo slabjeti vid, ponovno je otišao preko oceana i doživio nove nezgode: parobrod kojim je putovao eksplodirao je i jedva je izvukao živu glavu; u New Yorku je izgubio gotovo svu ušteđevinu zbog propasti tvornice pianina. Vratio se koncertima i karijeru je završio u Pirenejima 1865.