Mendelssohnova odbojnost prema Meyerbeeru

Felix Mendelssohn je snažno odbijao muziku Đakoma Meyerbeera. Svoju je smatrao ugladjenom, elegantnom i učenom — bez jeftinih „efekata“ radi puke spoljašnjosti. Meyerbeer je, iako često vešt (posebno u orkestraciji), umeo da posegne i za glasnim, senzacionalnim trikovima.

Ironija je bila u tome što su izgledali pomalo slično. Obojica su bila jevrejskog porekla, imali su prepoznatljiv „hebrejski“ izraz lica, bili vitke građe i nosili kosu na sličan način.

Mendelssohnova odbojnost prema muzici prelazila je i u ličnu nelagodu — naročito kada bi ga prijatelji zadirkivali zbog sličnosti sa autorom kog nije voleo. U Parizu je, posle jedne takve šale, odjurio kod berbera i ošišao se na kratko da razbije sličnost.

Nije pomoglo: nova frizura je donela još jednu rundu šala o istoj, omraženoj sličnosti.