Ole Bull stavlja na crveno

Godine 1831. dvadesetjednogodišnji norveški violinista Ole Bull stigao je pešice u Pariz: bez novca i bez preporuka, решен da ga neko čuje. Za nekoliko dana ukrali su mu i odeću i violinu. U očaju je čak razmišljao da završi u Seni.

Slučajni poznanik — ispostavilo se da je to Vidocq, čuveni detektiv — predložio mu je plan: otići u kockarnicu gde se igra *rouge-et-noir* i stalno stavljati na crveno. Ole je poslednje franke stavio na „rouge“ i dobio. Opet je odigrao — opet dobio — dok pred njim nije bila lepa suma.

Plašeći se da sve ne izgubi, povukao se i posmatrao: da je nastavio da igra crveno, možda bi osvojio bogatstvo. Ipak, ukus dobitka bio je gorak. Prijatelju je napisao da je to bila „grozna radost“ — užasno zadovoljstvo kada se spasavaš na tuđim gubicima.

S dobijenim novcem kupio je novu violinu i ubrzo bio pozvan na privatni koncert, gde je privukao pažnju čak i dok je Pariz obožavao Paganinija.