Duhovit svećenik

O. Taylor, pastor Seamen’s Bethela u Bostonu, jednom je propovijedao o “društvenim zabavama”. A da to nije znao, u njegovoj je kongregaciji sjedila i Jenny Lind—tadašnja senzacija na turneji.

Oštro je osudio kartanje, ples i kazalište. Ali kad je došao do glazbe, ton mu se promijenio: glazba, rekao je, ima veliku moć u bogoslužju. Pohvalio je i darežljivost velikih pjevača—posebno “najveće i najslađe od svih, koja je upravo stigla na naše obale”.

U tom trenutku upao je neki prostak, koji je sjedio na stepenicama uz propovjedaonicu, i viknuo glupo pitanje: ide li u raj netko tko umre na koncertu Jenny Lind?

Taylor je odmah uzvratio: “Kršćanin će u raj kamo god umre, ali budala će biti budala gdje god bila—pa i na stepenicama propovjedaonice.”