Kako je Paganini došao do svoje omiljene violine

Niccolò Paganini je sa sedamnaest već živeo od aplauza—i trošio ga još brže. Kad se oslobodio očevog strogog nadzora, strmoglavio se u tadašnji noćni život, posebno u kocku. Više puta je u jednoj noći prokockao zaradu od nekoliko koncerata, a čak je morao i da založi svoju violinu da bi pokrio dugove.

U Leghornu (Livornu) ga je to skoro upropastilo: koncert je bio najavljen, a njegova violina u zalagaonici, pa je morao da pozajmi instrument. Čuo je da jedan francuski trgovac poseduje izvanredan Guarneri i zamolio ga za pozajmicu. Trgovac je pristao i predao mu vrednu violinu.

Posle koncerta Paganini je vratio instrument. Vlasnik—i sam dobar violinista—bio je toliko oduševljen da je uzviknuo: “Nikada neću oskvrnuti žice koje su tvoji prsti dotakli. Instrument je tvoj!”

Paganini je taj Guarneri koristio tokom cele karijere, a potom ga je ostavio rodnoj Đenovi, gde je čuvan pod staklom. Navodno je posle njegove smrti na njemu svirao samo njegov učenik Camillo Sivori (umro 1894).