Sontagina „osveta“ (koja to nije)

Henrietta Sontag nije krenula s vrha. Na početku karijere, pristalice njene rivalke Amelije Steininger izviždale su je sa bečke scene. Većina pevača bi se slomila. Sontagova je nastavila — dok nije postala slavna širom Evrope kao najveća nemačka pevačica svog doba.

Mnogo godina kasnije, na vrhuncu slave, prolazila je ulicama Berlina i ugledala devojčicu kako vodi slepu ženu. Dirnuta, dozvala je dete i pitala koga vodi za ruku.

„Moju majku“, rekla je devojčica. „Ameliju Steininger. Nekad je bila velika pevačica, ali je izgubila glas. Toliko je plakala zbog toga da sada više ne vidi.“

Sontagova je pitala za adresu i rekla: „Reci majci da će je danas popodne posetiti stara poznanica.“ Zatim ih je potražila, preuzela brigu o majci i ćerki, i čak pozvala iskusnog okulistu — ali povratak vida nije bio moguć.

I tu se nije zaustavila. Sledeće nedelje priredila je dobrotvorni koncert za svoju bivšu rivalku, a pričalo se da je te večeri pevala kao nikada pre. Ako aplauz nešto znači, nije aplaudirala samo sala.